Suština rane detekcije se ogleda u otkrivanju promjena u štićenom prostoru u odnosu na „normalno“ stanje. Promjene koje se mogu detektovati su različitog tipa, pa tako izdvajamo pojavu dima, plamena, gasova i promjene u temperaturi. Značaj ranog otkrivanja ovih promjena doprinosi brzom reagovanju i sprječavanju nastanka požara, njegovog lokalizovanja, pozivanja na zaštitne aktivnosti, evakuaciju i obavještavanju nadležnih službi. Samim tim se smanjuje potencijalna šteta od nastanka i širenja požara, odnosno svih potencijalnih posljedica po lica, imovinu i poslovanje.
Centralna jedinica vrši obradu informacija koje dobija od perifernih elemenata za detekciju i dojavu i na osnovu njih aktivira potrebne izvršne funkcije. Izvršne funkcije se mogu aktivirati automatski ili ručno u zavisnosti od kompleksnosti sistema, angažovanog ljudskog kadra i drugih uslova.
Stabilni sistemi za dojavu i gašenje požara imaju kao primarni zadatak da vrše zaštitu prostora i objekata od posebnog značaja. Ovi sistemi najčešće nalaze primjenu u zaštiti server soba, arhiva i drugih prostorija u kojima se nalaze predmeti i oprema od kritičnog značaja za poslovanje.
Sistemi protivpožarne zaštite su ključni za brzo detektovanje okolnosti koje dovode do požara i/ili (polu)automatizovanom reakcijom na požar sprječavaju njegovo napredovanje.